недеља, 16. октобар 2011.

Prva radna nedelja

Da je tema bila 'prvi radni dan' bilo bi lakse, a ovako... Toliko puno utisaka i kako to sve srociti u misao.

Posao nam je u Blend Tower-u (ili http://www.blendtower.it/) na dvadesetak minuta pesacenja od stana. Zgrada je vrlo lepo, moderno, a jednostavno uredjena. Vratima i svetlu u kancelariji (i ko zna cemu jos) se pristupa preko digitalne kartice, a ostalo je na senzor pokreta. Nasa kancelarija nije nesto posebno impresivna, ali je velika, svetla i ima puno vazduha. Nakon 'budzaka', ova je super fenomenalna. :) Ima nas dvanaestoro: sedam programera i petoro ljudi iz marketinga. Nekako mi se cini da su programeri tu malo zalutali, ali je ok. Za divno cudo super je radna atmosfera i cak i kad pricaju telefonom to je umerenim tonom tako da u opste ne smeta. Stolovi su veliki, i uglavnom se koriste laptopovi. Samo dva glavna programera imaju i desktopove, a ona druga dvojica su i onako part time ili full time, ali unajmljeni.

Ah laptop. Dobili smo ih na italijanskom i ne moze da im se promeni jezik. Ako ista budem naucila na italijanskom to je: otvori, sacuvaj, otvori u novom tabu, shift i tome slicno :) Znaci potpuni je cirkus pokretati programe sa italijanskim menijem. Uz to, pretraga na google-u takodje vraca iskljucivo na italijanskom, skidanje novih programa - iskljucivo na italijanskom, tastatura - prebacim je na engeski, ali se ona prvom prilikom prebaci na italijanski iako joj kazem da joj je osnovni engleski, to joj naravno kazem na italijanskom, tako da ko zna sta joj zaista kazem. :) Zato imam ubuntu podignut na virtualnoj masini i on ne mari sto je u Italiji, na moju veeliku radost.

Kolege su skroz super. Potpuno ne optereceni ljudi. Klaudio, koji je meni nadredjen je decko potpuno u spidu. Ne znam kad stigne da dise. Ali u opste nije napet. Radi i juri kao blesav, gundja u monitor (merda, bastardo i slicno), ali kad mu se neko obrati on je skroz nasmejan i opusten. Potpuno neobicna kombinacija. Ujutro ujuri, ostavi kacigu i pocne da luduje po tastaturi i tako ceo dan sem za vreme pauze za rucak ili kratku kafu. Drugi glavni programer, Kristijano, je manje u Flash fazonu, ali je veseljak svoje sorte. Vrlo su lep spoj ozbiljnosti, zezanja i dobrodusnosti. Svi ostali su takodje prijatni i fini, ali nisu isfolirano fini, nego bas onako lepo prirodno. Direktor celog Halldisa je izuzetno, ali izuzetno lep, visok, zgodan, sarmantan covek. Clooney bi mogao da se zabrine za svoj status u Milanu.

O poslu vam necu mnogo pisati, ali recimo da mogu da zahvalim kolegama u Mozzartu na super treningu. Ovde se koriste druge tehnologije (napokon neke za koje mogu da nadjem pomoc na netu ;) ) i neke najnovije tehnologije, ali osnovna ideja je ista, tako da prilagodjavanje nece biti mnogo stresno. Definitivno se isplatilo moje znatizeljno caprkanje po kodu koji nije trebalo da me se tice. Trenutno su u nekoj guzvi pred release date, tako da mi 10 min dnevno objasni sta bi trebalo da iscackam dalje i onda se bacim na izucavanje. Koristimo IntelliJ... naravno na italijanskom :) Dok pokusavam da naucim nove shortcut-e na tastaturi, citajuci objasnjenja na italijanskom, osecam se kao da pokusavam da odsviram neko delo za klavir u cetiri ruke, ali samo sa dve. Sve u svemu, veoma me raduje sto cu raditi sarenim tehnologijama koje su poznate. I ovde se dolazi na posao izmedju 9.30 i 10.

U okviru firme imamo lep restoran sa ukusnommmm klopom. Ovde je dovoljno zapamtiti dva imena: Klaudio i Klaudija i imate dobre sanse da cete pogoditi kako se neko zove. Tako da imamo i odlicnog konobara Klaudija :) Vec rado savladjuje osnovne reci na srpskom (cenim da je zbog onih pet filoloskinja).

Pisem ovo vec tri dana u parcicima i potpuno sam izgubila nit. Vise srece drugi put ;)

Нема коментара:

Постави коментар